bussines & wellbeing

Odmah u glavu. Moguće je.

Ali, jedno veliko ALI. Nije moguće za sve.

Nije moguće za one koji samo imaju želju, ali ne i volju da se pokrenu.

Nije moguće za one koji će naći 48490 izgovora, a niti jedan valjani razlog.

Nije moguće za one koji vjeruju da nemaju vremena, a ne vjeruju da ga mogu stvoriti.

Nije moguće za one koji odvajaju tijelo, um i duh ne gledajući na njih kao na jedinstvenu vrijednu cjelinu.

Većina dana većini ljudi otpada na posao. Bilo da su u uredu, kućnom uredu, razmišljaju o poslu, odrađuju sitnice izvan radnog vremena. Posao je alfa i omega našega dana. Sve ostalo kako da je izgubilo one prave boje i sada se nazire tek u nijansama. Kao da je sve postalo manje važno. Ne znam za vas, no mene to jako boli. Nestalo je osmijeha, vedrine i emocija, a zatrpani smo natmurenim licima, toksičnom pozitivnošću i anksioznim epizodama. Odvojili smo se od sebe toliko drastično da više ne znamo tko smo i što volimo.

Možda mi najteže od svega pada to što smo odustali. Prestali smo vjerovati da je balans moguć. Prepustili smo se divljini valova neka nas nosi. Raspadamo se, a istovremeno smo zahvalni na tome što imamo jer moglo je i gore. Molim? Zar se time zadovoljavamo? Hajmo radije naučiti surfati na tim valovima koji nas raznose. U početku ćemo padati i htjeti odustati jer ćemo gubiti previše energije i nećemo vidjeti napredak. No što budemo uporniji, naši će se pogledi mijenjati, a naše umijeće poprimati oblik. Odjednom, shvatit ćemo da je moguće. U međuvremenu ćemo naučiti najvažniju lekciju za ovo umijeće - ovisi o nama, o akcijama koje poduzimamo i ustrajnosti koju ne napuštamo.

Svaki dan - jedan pokušaj. Svakim padom smo val bliže tome da se održimo dulje na njemu. Pokušaji su sastavni dio kretanja, a kretanje zahtijeva vrijeme. Kretanje je proces.

Zašto mislimo da možemo u danu sagraditi ono što smo rušili godinama?

---