Kako početi?

Postoje te neke stvari koje istovremeno raspiruju maštu, uzbuđuju i plaše. Prazan list papira, put u nepoznato, donošenje odluka, kidanje veza, izgradnja novog sebe.

Obožavam prazne listove. Onaj osjećaj kada okreneš novu stranicu u notesu ili kada klikneš file-new pa se pred očima rasprostre bjelina i optimizam novog početka. I to je onaj toliko pozitivan i nedokučiv trenutak kada gledajući u prazninu pokušavamo krenuti. Napisati prvo slovo, povući prvu liniju. Sjećanja me odvlače u školske klupe na sate hrvatskog jezika, da, na one blok sate tijekom kojih smo pisali sastavke na teme dobivene tog trenutka. Sjećam se uzbuđenja i ograničenog vremena u koje smo vješto uguravali odabir teme, razradu iste, pisanje na komadu papira, a zatim i uredno prepisivanje cijelog teksta u zadaćnicu. Sjećam se tih pokušaja i vječnog pitanja: „Kako početi?“ Kakogod, na kraju bi se sve stiglo i uvijek bi završilo dobro.

Isto si pitanje još postavljam, ali s razlikom što danas znam da je manje bitno kako, već je važno samo krenuti počevši od onoga što već imaš. Jer kad kreneš, put se otvara pred tobom. Bjelina s početka počinje poprimati razne oblike i boje, ideje udružene s nadahnućem naviru iz svih smjerova, a vrijeme kao da ne postoji. Znaš da je sve dobro. Iako se pojavi pitanje „Čemu sve to i ima li smisla?“, ono ostaje posve nebitno sve dok ti to što radiš izaziva veselje, uzbuđenje i žar za stvaranjem. Ako ne radiš sa srcem, radije nemoj nikako.