La Serenissima
Kada se pri izlasku sa željezničkog kolodvora pred vašim očima rasprostre scena renesansne arhitekture koja ponosno stoji na tisućama trupaca, a gondole se ljuljuškaju u ritmu slane morske vode, nije nemoguće da će vas preplaviti osjećaj prisustva u nekoj bajci iz prošlih stoljeća. Koračanjem kanalima preko nebrojenih mostića i pogledom na šarenilo pročelja minulih vremena, sve će biti sigurnije da ste sudionik nečeg posebnog. Dostojanstvena iako se potapa, jedinstvena i umjetnošću bogata dama pleše na valovima zapadne strane Jadranskog mora. Okićena prestižnom poviješću i izuzetnim trgovinskim uspjesima širila je dominaciju i stvarala plodno tlo za razvoj brojnih obrtnika, umjetnika i arhitekata, ali i za brojne intrige ljudi željnih političkih uspjeha i uzdizanja na društvenoj ljestvici. Venecija je danas ime grada, no nekoć se to ime odnosilo na mnogo više teritorija. Ona je bila grad-država, republika koja je zauzela strateški najvažnije točke na Mediteranu čime je osigurala primat i bogatstvo što vrlo vjerno predočuju raskošna pročelja palača na kanalima. La Serenissima (Presvjetla), Mleci, Republika Sv. Marka, Mletačka Republika, La Dominante i Kraljica Jadrana samo su neki od poznatih naziva i epiteta koji krase Veneciju.
Kako doći do Venecije?
Možete na više načina, a ja navodim dva koja sam isprobala. Prvi puta kada sam posjetila ovaj čudesan grad bilo je u sklopu terenske nastave na fakultetu. Krenuli smo autobusom iz Rijeke do Trsta. U Trstu smo se ukrcali na vlak za Veneciju. Odlična je stvar što je autobusni kolodvor u Trstu spojen sa željezničkim pa praktički iz autobusa uskačete u vlak. Talijanski vlakovi su udobni i sigurni. Vožnja traje otprilike 2 sata, a karte možete kupiti online i koštaju stotinjak kuna. Drugi način je putovanje automobilom. Kroz Italiju vozite autocestom u smjeru Venecije. Parkirajte u mjestu Mestre te se ukrcajte u vlak kojim ćete proći mostom do Venecije. Prije puta proučite parkirališta i budite oprezni. Nas je na jednom parkingu gospodin tražio da mu ostavimo i ključeve od auta na što naravno nismo pristali. Parkirali smo u sigurnoj garaži koja je bila vrlo blizu željezničkog kolodvora.
Što vidjeti?
Dobra je stvar što ovdje svaki kutak čini savršeni kadar. Čak i ako ste s djecom, kao što smo mi bili, možete vidjeti i doživjeti grad u njegovoj punini. Dovoljno je ukrcati se na vaporetto ili gondolu (ovisno o mogućnostima, jel?) i s morske strane razgledati savršenstvo izmjenjivanja fasada nad kanalima. Stanite na Trg sv. Marka kako biste osjetili duh nekadašnje Mletačke republike i snagu dužda o kojoj svjedoči Duždeva palača. Pogledajte prema moru koje je bilo život za nekadašnju Republiku, osjetite kako se ovdje povijest proteže gradom na svakom koraku. O unutrašnjosti bazilike sv. Marka mogu vam prenijeti samo ono što sam naučila iz ogromnih knjiga, a to mi svakako nije cilj. Od dva puta nijednom nisam bila unutra. Zašto? Prvi se puta nije uklapalo u program nastave, a drugi puta je tu bila kombinacija djece i ogromne gužve. Umjesto toga, hvatali smo golube na trgu. Da, pripremite se na gužve. Ne znam postoji li razdoblje u Veneciji kada ih nema. S obzirom da je cijeli grad pozornica zaista nema potrebe za naprezanjem, trčanjem i gubljenjem vremena u ogromnim gužvama kod „poznatih“ mjesta. Šećite, prepustite se gradu, popijte kavu. Prošećite Rivom dei Schiavoni i uđite u neku od sporednih uličica. Pronaći ćete skrivene, mirne i fotogenične kutke, a kavu nećete platiti kao suho zlato. Ako vas zanima umjetnost uđite u bilo koju od mnogobrojnih crkava i nećete pogriješiti jer će vas dočekati djela Bellinijevih, Tintoretta, Tiziana, Carpaccia i mnogih drugih koji su zaslužni za razvoj venecijanskog renesansnog i baroknog slikarstva. Odmah odustanite od fotografiranja jer je u unutrašnjosti crkava zabranjeno. Galleria dell`Accademia je muzej koji se nalazi na južnoj strani Canala Grande, a u njemu su pohranjena umjetnička djela do 19.st. Vrijedi zaviriti i u zbirku Peggy Guggenheim s djelima 20. st.
Ako dolazite u Veneciju na jedan dan poput nas, napravite plan s prioritetima kako biste stigli vidjeti ono što je na vašem „must see“ popisu. Ako žudite za turističkim atrakcijama, pripremite se kupnjom online ulaznica i strpljenjem. Grad je toliko lijep i sadržajan da je zaista nepotrebno gubiti se u masi. Moj je prijedlog da se radije prepustite gradu i duhu neka vas vodi.
“Sve što ćete ponijeti iz ovog grada jest osjećaj da je Venecija mnogo više od arhitekture, mostova i kanala. Ona je zapravo iskustvo i kao takvu ju treba doživjeti.”
Dok sam pisala ovaj post sjetila sam se knjige „Puhač stakla s Murana“ autorice Marine Fiorato koju vam od srca preporučam. Povijesna priča vjerno prenosi život u laguni, govori o tajni puhanja stakla i intrigama 17.st., a istovremeno se isprepliće sa pričom iz sadašnjosti. Nakon nje sigurno ćete poželjeti otputovati i otkriti bajku o kojoj sam vam pričala.
P.S. Kažu da Venecija smrdi zbog čega ljudi na žalost ne dožive grad u punom sjaju. Nijednom nisam osjetila neugodan miris; ja sam bila u proljeće i ranu jesen. Možda je to češća pojava tijekom zime, poplava i kiša.
