Rodos - otok boga sunca

S otoka na otok.  Samo mnogo južnije. Udahnuti topli zrak nakon onog klimatiziranog avionskog bio je pravi šok.

Stigli smo na Rodos. Za taj otok kažu da ima 300 sunčanih dana u godini. To valjda objašnjava zašto ga je bog sunca izabrao za svoj dom :)

Ako ćete se ikada odlučiti posjetiti ovaj grčki otok nikako nemojte propustiti odvesti se do Lindosa! On je mnogo više od simpatičnog mjestašca s predivnim plažama usidrenih u sigurnim valama.

Lindos ima šarm, iskonsku grčku ljepotu i tihi zov povijesti. Akropola daje jasne obrise svega onoga što je nekada bilo živuće, dok uske uličice odaju decentne opipljive tragove sadašnjice. Neka toplina vlada ovdje. Atenska je akropola veća, sačuvanija i bogatija, no iz ove u Lindosu se itekako da iščitati kako je nekada ovdje izgledala svakodnevica.

Lindos ima moć. Moć kojom te uvalja u sanjarenje odvlačeći misli u čarobne mitske scenarije koji postaju gotovo stvarni, a glas bogova čujan kao da je nošen ugodnim ljetnim povjetarcem. Da, baš ovdje pod jarkim grčkim suncem, ovdje na otoku boga Heliosa.

Egejsko more je stvarno tirkizne boje. Toliko je toplo i čisto da je pravi užitak kupati se. Mislim da smo imali ogromnu sreću otići ovdje tijekom još uvijek aktualne pandemije jer smo imali plažu za sebe, gotovo nigdje nije bilo gužve, čekanja i nemogućnosti pravog uživanja. Mi smo bili smješteni u Pefkosu i uvijek birajte južnu stranu otoka ukoliko se želite kupati i uživati u mirnom moru. Suprotna strana je vjetrovita i valovita.

Ako se ikada pogledali fotografije grčkih otoka onda znate onu plavu boju neba koja je u toliko savršenom kontrastu s bijelom tradicionalnom arhitekturom. Uvijek sam se pitala je li moguće da je baš kao na slici, je li moguće da je toliko fotogenično. I doista je! Svatko tko ima kameru u ruci i nimalo talenta za fotografiju ovdje može zabilježiti odlične kadrove. Plavo i bijelo ovdje caruju, izmjenjuju se, nadopunjuju. Istog trena postalo mi je jasno zašto grčka nacionalna zastava izgleda baš tako! Za ovaj doživljaj skoknite do Monolithosa, obavezno ručajte u Christos Corneru i pozdravite gospođu Mariu Christos. Kad sjednete u njen restoran, imat ćete osjećaj da ste došli na terasu kod prijatelja. Donijet će vam i pokazati sve što ima za spremiti za najukusniji ručak koji ćete pojesti na ovom otoku. Pričat će s vama, ma sjest će za stol! Doznat ćete o otoku i životu više nego li što ćete pročitati u ijednom blog postu, vodiču ili knjizi.

Rodos je glavi grad otoka i golem je. Njegova povijest jasno se čita unutar snažnih gradskih zidina, nastavlja se popločanim uličicama i odvodi te u smjeru Turske koji je lagano osjetan na gradskom bazaru. U blizini se nalazi Arheološki muzej koji svakako treba obići. Da, čak i s klincima! Uživat će. Mi smo svoje naučili što je kapitel, kako se izrađuje mozaik, na koji su način pokapani stari Grci, kakav su nakit nosili i zašto kipovima nedostaju pojedini dijelovi tijela. Na kraju smo ih jedva izvukli iz muzeja.

Ovo je bio moj drugi posjet Grčkoj. Volim tu zemlju. Sjećam se svih onih sati antičke povijesti i umjetnosti kada sam zadivljeno gledala i slušala o kulturi, filozofiji, kazalištu i stilu života koji je zabilježen u umjetnosti i koji je u konačnici utjecao na europski život. Toliko je toga rođeno, prvi puta napravljeno, izmišljeno i odsanjano u ovoj zemlji. Nemoguće je ne vratiti se. Grčka je gostoljubiva, ona te naprosto zove i mami da ju istražiš. Ne odjednom jer je nemoguće upiti jednim dahom svu ljepotu rasprostrtu njenim golemim teritorijem. Ona želi da joj se vremena na vrijeme vraćaš i uživaš u životu poput starih Grka koji su, usput rečeno, tvorci riječi hedonizam.