Kneževina Andora

Kneginja Andora i njene prijateljice Španjolska i Francuska

- „Kamo ćete ovaj put?“

- „U Andoru.“

- „U Andoru? Kako ste se toga uopće sjetili?“

- „Jednostavno. Otvorili smo kartu Europe i odabrali nešto gdje još nismo bili.“

S obzirom da Andora zbog specifičnosti geografskog položaja nema svoj aerodrom, do nje je najlakše doći iz Barcelone ili Toulousea. Oba su grada udaljena otprilike 2.5-3 sata vožnje. Mi smo letjeli iz Venecije za Barcelonu, a let je trajao nešto manje od 2 sata. Iz Venecije gdje je kiša nemilosrdno i bez prestanka padala, uputili smo se prema sunčanoj Barceloni. Jedva sam dočekala vinuti se ponad oblaka i ugledati sunce! Uslijedilo je slijetanje na El Prat koje je bilo blago rečeno adrenalinski šut i trajalo je nešto dulje od uobičajenog zbog podivljalog vjetra nad Sredozemnim morem. S mora na pistu, a s piste odmah na preuzimanje automobila koji smo rezervirali online. Upisujemo adresu u GPS i krećemo prema Ransolu, našem mjestašcu u Andori. Ova je kneževina smještena u istočnim Pirinejima gdje dominiraju snježni vrhovi. Ugnijezdila se između Francuske i Španjolske, a njen glavni grad Andora la Vella je najviša europska metropola. Život se odvija u kanjonu čiji oblik slova Y tvore upravo planine, a rijeka Valira protječe kroz cijelu državicu. Vozeći se cestom često ćete nailaziti na veće ili manje slapove koju se slijevaju s planina prema nižim područjima. Iako Andora nije članica EU, valuta kojom se plaća je euro. Jedina je zemlja u kojoj je katalonski službeni jezik, a stanovnici govore još španjolski i francuski. Engleski im nije jača strana i govori ga vrlo malen broj ljudi. Jednom sam negdje pročitala da se u Andoru ne isplati dolaziti na nekoliko dana jer se tamo nema što raditi. Nikako se ne mogu složiti s tom tvrdnjom. Zapravo, Andora je fenomenalno mjesto za odlazak s djecom koje itekako obiluje sadržajima u gradu i izvan njega.

Zavojitom cestom približavamo se Ransolu koji je smješten je na 1745 metara nadmorske visine. Od toplih 16°C u Barceloni lagano se uspinjemo u visine, ali temperaturno klizimo prema ništici. Još malo i mrak će. Treba nam još koji kilometar uspinjanja. Kada su snježne pahulje zamijenile kišne kapi stigli smo na odredište.

Rano jutro, minus 5

Osvanulo je ledeno jutro s minus 5 stupnjeva. Razgrnuvši zavjese ugledala sam jedan od najinspirativnijih, najmirnijih i najtiših pogleda - planine prekrivene snijegom. Baš kao što ljudi kupuju nekretnine zbog pogleda na more, mi smo bukirali ovaj apartman zbog pogleda na planine. Žičare već lagano klize gore-dolje. Mi nismo skijaši, ali jako volimo planine i snijeg. Mi dolazimo iskusiti mirise planinskog zraka, hladnoću snijega i radost dječjeg opuštenog uživanja. Dolazimo u planine kako bismo disali i bili prisutni.

Prvi dan provodimo na snijegu u našem mjestu, pijemo lošu kavu u obližnjem restoranu i obavljamo kupovinu za ručak u predivnoj trgovini u kojoj možete kupiti sve – od namirnica za ručak do suvenira i lanaca za snijeg. Nakon ručka odlazimo do glavnog grada od kojega nas dijeli dvadesetak minuta vožnje. Poslijepodne je, dan prije Badnjaka. Glavna je ulica tiha iako ima podosta ljudi. Šećemo i nailazimo na najšarenije božićne ukrase, Disneyeve likove koji svijetle i orašare svih veličina. Moram priznati da me dekoracija nije nimalo oduševila jer nisam obožavatelj šarenila i raznovrsnosti bez čvrste poveznice. Odlučili smo dočekati sumrak kako bismo vidjeli izgled grada kada se sva ta čuda upale. U međuvremenu odlazimo u trgovinu čokoladama i ostalim slasticama - Muse. Osim što ovdje možete kupiti predivan dar, možete i popiti kavu ili čaj. Ambijent je vrlo ugodan. Nekoliko se stolova nalazi pored velike staklene stijene koja pruža pogled na trg te klizalište i sanjkalište. Da, klizalište i sanjkalište usred grada i to posve besplatno. Napravljeni su od sintetičkog leda što je odlično jer se lako održava, možete ga se postaviti čak i uz more bez straha da će se otopiti, a djeca se ne smoče ukoliko padnu (kod nas takav led možete isprobati na klizalištu u prizemlju Tower centra Rijeka).

Badnjak u Toulouseu

Slijedeći dan odlučili smo provesti na francuskom jugozapadu, u Toulouseu. Vozimo kroz Andoru do granice s Francuskom. Prolazimo kroz Tunel d`Envalira koji je otvoren za promet 2002. godine. Pred našim se očima prostiru Pirineji, taj prekrasan bijeli, ledeni krajolik. Visine od kojih zastaje dah. Tišina koja odzvanja beskonačnošću. Nevjerojatno je koliko je priroda moćna. Ovdje se na 2050 metara nadmorske visine nalazi jedan od najviših tunela i cestovnih prijevoja u Europi koji su otvoreni tijekom cijele godine. Toulouse je poznat i kao „rozi grad“ zbog mnogobrojnih fasada obloženih ciglom. Arhitektura miluje dušu. Francuski balkoni, ograde od kovanog željeza, mansarde koje mi oduvijek djeluju toliko privlačno i magično. Kakav se život vodi iza tih zidova, kakav pogled puca kada se otvore ti prozori? Poznato je da se u Francuskoj dobro jede i za to uopće nema straha. Ručak smo pojeli u tipičnom francuskom restoranu s onim malim stolovima, ali toplom i ugodnom atmosferom. Volim te situacije kada se osjećaš kao da si dio nekog filma, nečeg posve nesvakidašnjeg, nečeg posve novog za tvoja osjetila. Duh grada je u cjelini francuski, no itekako se osjeća dodir stranaca i miješanje kultura. Rekla bih da mu nedostaje mu onaj pariški chic. Zanimljivo je bilo prošetati adventskim sajmom koji je u potpunosti suprotan sa zagrebačkim. Sajam ima ograđeni dio u centru grada na čijem se ulazu nalaze zaštitari i provjeravaju svakog tko želi ući. Čim smo krenuli među štandove zapuhnuli su nas raznorazni mirisi istoka, juga, Orijenta. Hrana, koža, odjeća, pa još hrane, još odjeće, no štanda s nekim suvenirom ili božićnim ukrasom nigdje! U svakom slučaju zanimljivo iskustvo. Kavu pijemo u baru Fika koji je uređen u skandinavskom stilu. Ovdje „odrađujemo“ našu fiku za badnje poslijepodne i guštamo u kolačićima koji popravljaju okus kave. Zid obojan u boju za školsku ploču sa izrazima „živjeli“ na svim jezicima, geografska karta Stockholma i ostali detalji kao da su nagoviještali koje putovanje bi bilo sljedeće na redu. Već godinama želim posjetiti prijestolnicu Švedske, a letovi s Krka tijekom ljeta prava su prilika. Eto, sve je jasno i posloženo kao na pladnju.

Božić u planinama

 Za Božić smo odlučili iznenaditi djecu. Uputili smo se prema mjestu Encamp iz kojeg se uzdiže žičara duga 6 kilometara te vodi na 2500 metara nadmorske visine. Izgrađena je 1999. godine i jedna je od najduljih žičara u Europi. Nalazi se odmah uz glavnu prometnicu, ima parkirnu garažu, mjesta za ručanje i kavu i mogućnost najma skijaške opreme. Karta za odrasle i djecu iznad 6 godina iznosi 12,50 €, dok je za djecu mlađu od 6 godina vožnja besplatna. Kabine Funicamp žičare postavljene su na dvije sajle te su mnogo stabilnije i ugodnije za vožnju od onih na jednoj. Pogled koji se otvara uspinjanjem oduzima dah. Kada pogledaš dolje i vidiš kanjone, potočiće i cestu shvatiš koliko si visoko. Zapitaš se tko je ovo gradio, kako su postavljani stupovi i sajle, kako su uspjeli prkositi ovom nemilosrdnom planinskom krajoliku. Koliko je samo noći bilo neprospavano? Svaka čast vizionarima, ljudima s beskrajnim, snažnim idejama. Oni su ti koji oblikuju naš svijet i mijenjanju naš pogled na svijet. A gore? Gore na vrhu otvori se pogled od 360 stupnjeva, pogled koji hrani dušu mirom i kojeg se nemoguće nauživati. Osjećaj kada staneš na vrh. Osjećaj pripadanja prirodi. I shvatiš da ne posjeduješ ti prirodu, već ona tebe. I shvatiš da ti ona ne duguje ništa, već ti njoj. Znaš da je prijateljstvo između tebe i prirode zasnovano na uzajamnom poštivanju i ljubavi. Nekoliko sati provedenih u tom snježnom raju učinili su naš Božić najboljim ikad iako smo bili daleko od doma.

Barcelona

Ranim jutrom pozdravljamo naš Ransol. Vozimo prema španjolskoj granici. Posljednju noć odlučili smo provesti u Barceloni kako bismo bili čim bliže aerodromu, ali naravno i kako bismo razgledali ljepoticu s Mediterana. Prva stanica u Barceloni bila je Gaudijeva Sagrada Familia. Katedrala koja vas ne može ostaviti ravnodušnima. Ona je nešto posve drukčije od svih ostalih sakralnih građevina. Pa čak iako nemate veze s umjetnošću i arhitekturom osjetit ćete da se oko ovoga kroji posebna priča. Kada su Gaudiju nakon završetka studija dali diplomu uz riječi "Tko zna jesmo li ovu diplomu dali luđaku ili geniju. Samo vrijeme će pokazati." bili su u pravu. Jer vrijeme je doista bilo potrebno da se pokaže da je riječ o geniju. Danas ne postoji čovjek koji je prošao Barcelonom, a da nije posjetio barem jedno od njegovih djela kojima je grad ispunjen, ne postoji suvenir koji nema otisnuto barem njegovo ime. Prerana smrt koja je zadesila Antonija Gaudija spriječila je završetak ove katedrale. Na njoj se i dalje radi, a konačan izgled trebala bi poprimiti 2026. godine na stotu godišnjicu smrti ovog arhitekta. Uz ovu ljepoticu nalazi se predivan park s igralištem za djecu iz kojega se može uživati u pogledu. Fotografirati Sagradu Familiju bez dizalica nemoguće je jednako kao i uhvatiti trenutak kada je zagrebačka katedrala bez skela na jednom od dva zvonika. Međutim, doskočila sam fotografiranju iz parka kada su okvir za fotografiju odradile grančice i barem fiktivno prekrile jednu dizalicu. Nakon razgibavanja u parku odlazimo prema centru grada i glavnoj gradskoj ulici La Rambla. Ulica je prepuna uličnih prodavača koji nude lažnjake, prosaca i beskućnika i nije nas se nešto posebno dojmila. Arhitektura je ono što izvlači cijelu situaciju na bolje. Sporedna ulica na čijem se početku nalazi Banco de Espana mnogo je pitomija i mirnija. Smještamo se u hotel i uzimamo kratki predah. S obzirom da je noć ugodne temperature i nalazimo se u mirnoj četvrti grada Poblenou, odlučujemo se na desetominutnu šetnju do plaže Mar Bella. Do plaže vodi glavna ulica prepuna kafića i tapas barova gdje ljudi večeraju vani kao da je proljeće ili ljeto, a ne zima. Pravi Mediteran! Osjećamo onaj poznati miris mora u zraku i instinktivno znamo da se približavamo plaži. Dijeli nas još prolazak kroz park Poblenou i evo nas na pijesku. Ovdje ljudi trče, vježbaju, šeću pse, druže se.

Nakon doručka odjavljujemo se i odlazimo put Barcelonete – poznate plaže koja nije ostavila neki dojam. Red zgrada, ceste i plaže meni osobno nije neka kombinacija. Sljedeća stanica je Park Montjuic s kojeg se pruža panoramski pogled na grad. Ovdje se nalazi raznovrsna vegetacija, a ono najzanimljivije nalazilo se na granama drveća. Papige! Prave šarena papige koje su kreštale. Djeca su se uvjerila da papige žive vani u svom prirodnom okruženju, ne u krletkama. Do parka se može i žičarom jer se nalazi na brdu iznad grada. Toliko je velik da ovdje slobodno možete provesti cijeli dan. Za kraj ostaje odlazak do Camp Nou – stadion nogometnog kluba Barcelone. Ovdje se nalazi službena trgovina kluba i mnoge besplatne aktivnosti i animacije za djecu. Zadnji smo dan koncipirali po principu „što možemo vidjeti na putu do aerodroma“ pa su tako viđene ove posljednje tri lokacije.

Znam da je ovo malo provedeno vremena u jednom gradu za bilo kakav konstruktivan dojam, no ono što mogu reći jest da Barcelona ima svoje vrijedne bisere. Iako na prvu ostavlja dojam prljavog mnogoljudnog grada s lošim i nemaštovitim suvenirima, ljubazni i dragi ljudi spremni su pomoći. Iako je turizam gotovo pojeo dušu grada, vjerujem da će grad naći načina za povratak k sebi. Posebnost arhitekture uz zelenilo parkova je nešto što ostaje duboko urezano u sjećanju.

Dobro je znati…

Iako Andora nije članica Europske unije, ulazak u Andoru za hrvatske državljane moguć je s osobnom iskaznicom. Viza nije potrebna. Valuta je euro.

U Andori nema aerodroma ni autoputa, no to ne sprječava ovu državicu da joj turizam donosi najviše prihoda (80%!).

S obzirom da Andora nije u EU provjerite kod svog mrežnog operatera pripada li EEA zemljama (primjerice Hrvatski Telekom ju je uvrstio na popis, dok A1 nije).

Rent-a-car

Kod najma automobila (Španjolska ili Francuska) provjerite koje uvjete morate ispunjavati kao vozač. Imajte na umu da vozač mora imati kreditnu karticu na svoje ime. Ukoliko to nije slučaj, može se dodati dodatni vozač koji iznosi 10-12€ dnevno. Prije nego li bukirate automobil provjerite da li kompanija dopušta odlazak u inozemstvo (mi smo uzeli Budget Rental Cars koji je imao opciju izlaska iz Španjolske). Također, u mediteranskim zemljama nisu zakonski obvezne zimske gume, kao ni u Andori. No, ako vas zatekne snijeg i nemate lance mogli biste biti kažnjeni. Dobra vijest je da ukoliko niste sigurni hoće li vam lanci doista trebati, možete ih kupiti u svakoj trgovini ili benzinskoj postaji. Postoje i „snow socks“ također dostupne na svim prodajnim mjestima u Andori.