Što kada zapnemo?

Kreativnost na umoru

Raditi kreativan posao je smisao života za mene. No, kao i u svakom drugom poslu povremeno dođe do zasićenja i može postati vrlo iscrpljujuće. Svakodnevno stvaranje smislenog i konzistentnog sadržaja i najkreativniju osobu može umoriti. Što onda i gdje stanuje inspiracija?

 Ako primijetim da sam upala u fazu blokade, odmaknem se. Prije bih paničarila, više ne. Naučila sam da mi treba odmor. Nije to odmor od mjesec dana, to je odmak od dan, dva. Prihvatim stanje i primirim se. Odmak je ovdje da mi raščisti misli. Tu je da me podsjeti da stanem ili promijenim smjer, ali ne da odustanem jer trenutno ne vidim korak dalje.

Ljepota kreativnog posla nosi mogućnost izražavanja na više razina. Iako često zna biti naporno jer sve radim sama, u trenucima blokade zapravo može biti vrlo oslobađajuće. Kontradiktorno? Možda, ali ipak ne. Ako ne mogu stvarati rukama, pišem. Ako ne mogu pisati, fotografiram. Uređujem web stranicu ili odrađujem sitnice za koje inače nemam vremena. Posla uvijek ima.

U ovom vam postu donosim primjer kako je nastala jedna fotografija iz stanja blokade. Posljednjih sam dana bila dosta zauzeta pakiranjem božićnih poslovnih poklona, izradom dnevnika i odrađivanjem svakodnevnih obveza kojima prosinac obiluje. Osjetila sam da moram nešto napraviti, ali nisam imala točnu ideju što. Niti sliku u glavi. Krenula sam sa stvarima koje me trenutno najviše inspiriraju. Šalica kave i lampice. Vrlo jednostavno.

Fotografiji je nešto nedostajalo. Bila je presterilna, a unatoč lampicama čarolije je nedostajalo. Dodala sam bijelu plahtu da dobijem mekoću i dubinu.

Javila mi se misao „čaroliju stvarano sami“ i sada mi postaje jasnije što želim. Dodajem detalje kako bi se stvorio zimski ugođaj.

Nakon par sličnih fotografija vadim lampice iz teglice jer shvaćam da je čarolija doista u mojim rukama. Doslovno to prenosim na fotografiju.

Puno sam zadovoljnija. Vani je oblačno i vrlo malo svjetla dopire do mjesta uz prozor gdje fotografiram. Radim mobitelom jer nemam vremena izvući i namještati fotoaparat. Ušla sam u „mood“. Moram ovo napraviti, još tisuću ideja navire. Dobro da je oblačno, pomaže mi stvoriti mi ono čaroliju koju želim. Još fotka, dvije. Malo obrade i imam je!

Ispričala sam vam ovo jer želim da znate da se svima događaju blokade. Želim vam pomoći da ih se oslobodite, a to ćete učiniti jedino ako krenete i uhvatite se u koštac s tom dosadom. Krenite raditi bilo što, negdje će vas odvesti. Jer ako ne napravite prvi korak, kako se mislite pomaknuti? Pogledajte moju prvu fotku. Smiješna je, bez duše, sirova. Ali da nije bilo nje, ne bi se izrodila ona posljednja čarobna. Želim da znate da je čarolija stvarno u vašim rukama i da možete raditi čuda. Ok, uz malo pomoći zvjezdane prašine :)