Šest pitanja o Tunisu

Nikada nisam kročila na crni kontinent. Uopće nemam predodžbu kako izgleda svakodnevnica južnog Sredozemlja i po čemu je specifična. No, netko drugi zna. Razgovarala sam sa svojom sugrađankom Kristinom Gršković koja je imala priliku posjetiti Tunis prije nekoliko godina. Što pamti i kako se osjećala u pustinji pročitajte u nastavku.

1. Što te privuklo da posjetiš Tunis?

Najviše me privukla činjenica da je Tunis jedna afrička zemlja, a opet toliko blizu europskom kopnu. To je zemlja koja se ističe raznolikošću prirode i kulture te sam ju željela vidjeti i doživjeti.

2. Kako se najbolje pripremiti za posjet toj zemlji?

Neke posebne mjere i pripreme nisu potrebne. Jedina stvar koju treba imati na umu je da se pije samo flaširana voda i općenito pripaziti gdje se i što konzumira.

3. Imaš li kakav savjet što odjenuti i obuti za pustinju? Kakav je osjećaj biti u pustinji?

Najbolje je odjenuti nešto pamučno i prozračno, a obuti lagane tenisice ili sandale. Obvezni dodaci su kapa ili šešir i sunčane naočale. Biti u Sahari je neopisivo, uzbudljivo, mistično, nestvarno. Golemo prostranstvo budi osjećaj mira, ali i strahopoštovanja prema nepreglednom moru pijeska i pješčanih dina.

4. Kakvi su Tunižani?

Tunižani su jako veseli, gostoljubivi i uvijek spremni pomoći. Iako su pojedini trgovci pomalo nametljivi, pa čak i naporni, cjenkanje se smatra sastavnim dijelom njihovog načina trgovanja.

5. Možeš li izdvojiti nešto po čemu je Tunis poznat i poseban?

Tunis je specifičan po svojoj prirodi; sjeveru koji je zelen i šumovit, prekrasnim pješčanim plažama uz obalu i jugu sa pustinjom, oazama i isušenim slanim jezerima.
Tu je i bogata kulturna baština; najpoznatije antičko nalazište Kartaga, grad umjetnika Sidi Bou Said, glavni grad Tunis u kojem se isprepliću utjecaju arapske i europske kulture, sveti muslimanski grad Kairouan, rimski teatar El Jem, podzemne kuće Berbera u naselju Matmati itd. Definitivno je zemlja koju vrijedi posjetiti.

6. Čemu te Tunis naučio, što pamtiš?

Najviše mi je ostao u sjećanju osjećaj divljenja, ali i čuđenja prema kulturi življenja koja je toliko drugačija od one naše. Skromnost ljudi u pustinji, a njihova otvorenost i dijeljenje s drugima me podsjetila da ponekad imati malo, zapravo znači imati više.